U rano proljeće 2012. godine, Pedja je krenuo kući! Osam puta. Na svojoj regionalnoj turneji obišao je toliko gradova u kojima je bio živio u svojih, do tada, okruglo 40 godina! Nakon sedam godina aktivnog bavljenja stand up komedijom, i kao komičar i kao producent, Bajović krenuo je na turneju, sa svojom prvom cjelovečernjom predstavom, pod nazivom S NOGU*. Zašto baš ovih osam gradova?
Pedja je rođen u Bijelom Polju, malom gradu na sjeveru Crne Gore. Svog života tada i tamo se baš i ne sjeća, ali su mu u memoriji ostaju dobro urezana duga ljeta provedena u tom dijelu svijeta. Odrastao je u (tada još i Užičkoj) Požegi u zapadnoj Srbiji, gdje su roditelji preselili trbuhom za kruhom. Pred kraj osnovne škole mu je krenuo nemir. Trebalo je nekako pobjeći iz uspavane provincije. Uspio je, ali je zbog roditelja i prijatelja koje je ostavio iza sebe, i dalje jako vezan za ovaj mali grad.


Otišao je u Mostar, u tadašnju Vazduhoplovnu vojnu gimnaziju. Iako je život pitomca ovakve škole prvenstveno upućivao na druženje sa svojim klasićima, Pedja se s vremenom odlučio za druženje s civilima, Mostarcima. Nakon četiri godine, iz tog grada odlazi kao jedan od njih. Za vrijeme ovog školovanja, Pedja je dvaput bio na letačkim obukama. Prva je bila u Murskoj Soboti na jedrilicama. Nije baš naučio letjeti, ali se odande vratio s jednako važnim postignućem za mladog muškarca – gubitkom nevinosti, i to baš na dan kada je Slobodan Milošević na Gazimestanu najavio ono što je uslijedilo u bivšoj Jugoslaviji par godina kasnije!
Nakon Mostara, destinacija je bila Sarajevo, školovanje u Vojnoj akademiji RV i PVO. Rat je već počeo u Hrvatskoj, a približavao se i Bosni i Hercegovini. To vojno školovanje i (što je Pedji bilo važnije – školu plesa u Domu JNA!) naglo je prekinuo ratni sukob jednog aprilskog nedjeljnog popodneva. Iz Sarajeva odlazi mjesec dana kasnije, zajedno s ostalima evakuiran u vojnom helikopteru. Za Beograd.



Nakon skorog i konačnog izlaska iz uniforme, kreće potraga za odraslim sobom. Pedja upisuje studij sociologije, jer mu ništa drugo nije palo na pamet. Sasvim slučajno za život počinje da zarađuje novinarenjem na radiju i u jednom magazinu. Beograd je tada, u vrijeme embarga i hiperinflacije (rat se službeno događao ‘tamo negdje’) bio jako teško mjesto za život, ali ga je on, kao i mnogi drugi – preživio.
Čim se potpisao “Dejton”, naš lik se vratio u BiH. U Banjaluci je proveo četiri godine radeći u i za međunarodne mirotvorne inicijative i živeći punim plućima mladog mužjaka. Ovaj grad ga je ponajviše odredio kao odraslu osobu i svoju ličnu kartu s banjalučkom adresom Pedja i dalje čuva u svojoj ladici. Otišao je, jer mu je Amerika poklonila dvije godine postdiplomskih studija. Ohio University u Athensu mu je dao teoretsko, a VH1 u New Yorku – praktično televizijsko znanje!
Nakon izborenog magisterija medijskih komunikacija, Pedja dolazi u – Zagreb. Došao 2002. godine i ostao. Purgeraj mu je donio brak te dvostruko razmnožavanje, a ono što je jednako važno, dogodio se – stand up! I zato je ovaj Zagrepčanin odlučio još jednom obići gradove u kojima je živio. Da vidi – šta ima? Onako, s nogu…