Svojim mlađim kolegama (za moje vršnjake i mene više nema nade… ) povremeno ponavljam jednu činjenicu – treba ti NULA talenta za napraviti nešto šokantno ili uvrjedljivo! Kvaliteta se dokazuje time što će to mnogima biti i smiješno. A onda, kada već to i napraviš – drži ga se do kraja.

Jučer se internetom prosula priča o američkoj stand-up komičarki Kathy Griffit, veteranki ovog posla, koja je prvo objavila ovu fotografiju na kojoj drži Trumpovu odsječenu glavu, a onda i prateći ‘making of’ video… da bi se nakon niza bljak & fuj reakcija, ista ta gospođa, sva uplakana i potresena – ispričala za svoj postupak!

Štonobireko naš narod – koji bulšit! Previše podsjeća na Severinino ups! internetsko ukazivanje dokumentarca o njenom druženju na brodu uz šampanjac i kameru… Bilo je važno privući pažnju. I u oba slučaja – uspjelo je. Je li to bilo lijepo, je li Katty pretjerala te je li Severina ubila sve naše maštarije o njoj, jer očigledno i nije nešto bogznašta u krevetu – manje je važno!

Da, u vrijeme premreženosti svijeta, korisno je povremeno napraviti nešto veliko i wow!, da bi ti se ime pročulo ili osvježilo, ali… uradi to promišljeno – s mozgom, hrabro – iz muda i iskreno… srcem. Ovako, to je samo još jedan u nizu PR projekata, koji se ne razlikuje previše od npr. naslovnice u ‘Gloriji’ i priče o sretnoj vezi ili nekoj obiteljskoj drami. Nja.

Ono što mene jako živcira u postupku ove prve i u sličnim pojavama u svijetu i kod nas je – manjak organske kombinacije mozak + muda (ili jajnici, meni svejendo!)! pa, jebote, ako se već odlučiš da napraviš nešto što će protresti javnost i time poslati svoju porukua za ili protiv nekoga ili nečega, onda stani iza svog postupka u potpunosti! Nemoj biti samo jedna u nizu zabavljačica koje su tu za proizvesti neki ha-ha efekt, pa eto malo se zaigrala… jer eto svi smo mi komičari velika djeca… NISMO! Svi smo odrasli ljudi, ali da – neki su nedorasli. I za takve ima nade, ali za one koji to prodaju kao svoj brand – ipak nema.

Upravo iz tog razoga je to i ne radim – ne šokiram šokiranja radi. Niti ću. Ali, da ću i lajati i gristi zato što i mislim i osjećam da to treba – hoću. Ponavljam: to što se ljudi smiju dok ja nešto govorim, ne znači neophodno da se ja šalim, već je to objektivno – smiješno. Sve ostalo je laž – kolikogod ‘realisti’ ovog posla tvrdili da je sve jedna velika i šarena laž i da je to jedini pravi način.  VIDEO: http://bit.ly/2sqp6ec